Gordana VLAJIĆ
Gordana VLAJIĆ (1959, Pančevo) završila je Fakultet političkih nauka i specijalizirala Odnose sa javnošću. Radi u Sekretarijatu za zaštitu životne sredine Gradske uprave Pančeva. Napisala je knjige za decu: “Moja mama najlepše kuva”, “Mama, je l sutra opet ideš na posao” i “Zaistinska srpska bajka”, i šest knjiga za odrasle: “Krivo mi je”, “Raščupane muškatle”, “Izlozba reči”, “A da stvarno odemo na kafu”, “Roaming” i “Baba Budimka i čuvar gumenog zamka”. Dobitnik je Zlatne značke i Povelje za poseban doprinos u kulturi, koje dodeljuje Kulturno prosvetna zajednica Republike Srbije i Ministarstvo za dijasporu Republike Srbije, priznanja "Najbolje iz Banata" kao i više nagrada za knjizevno stavralaštvo. Član je Udruzenja knjizevnika Srbije, Srpskog knjizevnog udruzenja „Miloš Crnjanski“ (Stokholm, Švedska), Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) i MENSE. Živi u Pančevu.
GRAD
Bio jednom jedan grad
I u gradu mnogo kuća.
U većini kuća četvrtast sto.
Na stolovima mušeme.
Na mušemama suve ruke
Koje pridržavaju čela.
Nabrana čela
Tihih žena
Koje strpljivo
Čekaju sopstvenu smrt
Pogledom u kojem se
Jasno vidi
jedino
kare
od mušema.
STAD
Det var en gång en stad
och i staden många hus
som regel har hus ett fyrkantigt bord
på bordet en vaxduk
på vaxduken håller sig
torra händer för pannan.
Fårade pannor,
tysta kvinnor,
som tålmodigt väntar
på sin egen död
med en blick
där man ser
endast
en fyrkantig
vaxduk.
/Prevod na švedski: Adolf Dahl/
VIDIKOVAC
Sa glavom na šakama
Sa šakama na jastuku
Sa jastukom na pismu
Sa pismom na krevetu
Sa krevetom na tepihu
Sa tepihom na patosu
Sa patosom na tuđem plafonu
Sa plafonom pod stopalima
Sa stopalima pod ćebetom
Sa ćebetom pod knjigom
Sa knjigom pod pogledom
Sa pogledom pod naočarima
Sa naočarima pod svetiljkom
Sa svetiljkom pod plafonom
Sa plafonom pod tuđim patosom
Sa patosom na plećima
Sa plećima pod kapcima
Sa kapcima pod snovima
Sa snovima pod spomenicima...
- Postoji svet po meri svakog od nas.
VYHLÍDKA
S hlavou v dlaních
S rukama na polštáři
S polštářem na dopisu
S dopisem na loži
S loži na koberci
S kobercem na podlaze
S podlahou na cizím stropě
Se stropem pod nohama
S nohama pod dekou
S dekou pod knihou
S knihou pod pohledem
S pohledem pod brýlemi
S brýlemi pod svítilnou
Se svítilnou pod stropem
Se stropem pod cizí podlahou
S podlahou na ramenech
S rameny pod víčky
S víčky pod sny
Se sny pod pomníky…
Existuje svět na míru pro každého z nás.
/Prevod na češki: Jelena Ćirić/
KOŠULJA NA VETRU
Da mi je da jednom
operem tvoju košulju,
belu
pamučnu,
naizgled običnu.
Da je potopim
u potoku ili u lavoru,
mojim rukama
da je trljam i premećem,
da je gužvam, pa gnječim,
da je dižem i izranjam,
da je cedim i uvijam,
da je vadim, da je gladim...
Nek me izgrebe tkanina
među prstima,
nek mi istanji kožu,
uglača dlanove,
smežura jagodice,
neka mi pocepa nokte,
ispuca šake,
pokida zanoktice.
Da mi je samo jedared
da ti ovim rukama operem košulju,
belu
pamučnu,
naizgled običnu.
Pa da je prostrem i raširim
u proleće
među grane procvale trešnje
u mom dvorištu.
Probudila bih se pre sunca
da sanjiva stanem
u vrata
i da posmatram
kako te mladi vetar
leluja i lomi,
kako te preklapa pa razvija,
kako te uvija i savija,
kako ti mirise otima,
kako nam grudi nadima.
I kako te na mene nosi.
Da mi je da ti
operem košulju.
Jednom. Mojim rukama.
Belu
pamučnu,
naizgled običnu.
LA CAMICIA AL VENTO
Se potessi una volta
lavare la tua camicia,
quella bianca,
di cotone,
comune a prima vista.
Immergerla nel torrente o nel lavello
Con le mie mani
Se potessi strofinarla e sbatterla
Stropicciarla e quindi pressarla
Sollervarla e riemergerla
Sgocciolarla e storcerla
Tirarla fuori, accarezzarla...
Che il tessuto mi graffi, fra le dita,
che faccia la mia pelle sottile,
che mi lucidi i palmi delle mani,
che mi ammorbidisca i polpastrelli,
che mi spezzi le unghie,
faccia crepare
le mie mani,
strappi le pipite.
Se potessi solo una volta
Con queste mani lavare la tua camicia
Quella bianca,
di cotone,
comune a prima vista.
Stenderla e metterla ad asciugare
a primavera
fra i rami di un ciliegio in fiore
del mio giardino.
Mi sveglierei prima del sole
per stare ancora addormentata
sulla porta
ad osservare come un giovane vento
ti dondola e ti spezza
come ti chiude a metà per aprirti,
come ti contorce e piega,
come ti annusa e strappa via,
come ci gonfia il petto.
E come ti porta su di me.
Se potessi lavarti la camicia.
Una volta.
Con le mie mani.
Quella bianca,
di cotone,
comune, a prima vista.
Bisogna soltanto scegliere la notte
per il pianto
e quindi
alle nuove mani pergere la mano
Bisogna solo essere decisi
E scegliere la notte.
/Prevod na italijanski/
I HAVE BECOME A WRITER
I have become a writer.
I learned to find words myself.
Before, while I was a female person
the words used to find me.
All kinds of words;
sickly, foreign, bumpy, infested.
There have been, here and there
some tender words
but they were impatiently rubbed into me.
And later, much later,
they oiled my skin
with stale Past Perfect Tenses
and fruitless Futures.
They rubbed me with words that were stale
and had a foul smell,
words that made promises and said a lie,
words that I was insulted by,
words that forced me into a typical line
by whispers that for sleepers were just fine
but for me, these words were not even a sign.
I'm glad that a writer I have become.
Glad that I'm able to find my own words.
Because before... when I was human
words used to find me.
/Prevod na engleski: Nebojša Marojević/
English 
Spanish
