ZORICA SALIJEVIC – Serbia
Zorica Salijevic was born on 7th August 1962 in Belgrade (Serbia). She has been involved in writing and journalism since her young age. Zorica is the member of the Professional Union of the Journalists of Serbia, Association of European Journalists, Serbian Association of Writers, as well as the collaborator of numerous media in Serbia and abroad. She was the author and editor in chief of the radio show "Orthodoxy", on Radio Politika, which got the blessing of His Holiness Patriarch Pavle.
For almost ten years Zorica has been living in Stockholm. She has published three books for children: "With Noah's ark in the hart", "Mini Orthodox dictionary for kids" and "Mini Orthodox calendar for kids" and a collection of poems (written in three languages: Serbian, Macedonian and Swedish) "North of the north".
In 2009 Zorica was awarded Gold pin by the Ministry of the Diaspora of the Republic of Serbia, for her contribution and creativity on cultural field.
WOMAN IN LOVE
Like a fish without a river,
Like the sky without a cloud,
Like the rain without a rainbow.
Honey without a bee,
Flower without beauty,
Bird without a song,
Butterfly without color,
That is a woman without love.
Life without thrill
No ideas,
No will to survive
No capability to forget
To start all over again,
No desire to dance in the
Middle of the town,
Without a smile
Without a wish to be beautiful
That is me,
Without you.
----------------
ZALJUBLJENA ŽENA
Kao riba bez reke,
Kao nebo bez oblaka,
Kao kiša bez duge.
Med bez pčele,
Cvet bez lepote,
Ptica bez pesme,
Leptir bez boja,
To je žena bez ljubavi.
Život bez draži,
Bez ideja,
Bez želje da se preživi,
Bez sposobnosti da se zaboravi,
Da se počne iz počekta ,
Bez želje da se igra
Na sred grada,
Bez osmeha
Bez želje da se bude lepa
To sam ja,
Bez tebe.
***
EN DIKT OM ETT SPRÅK
En bokstav, två , tre bokstäver …
Ett ord .
Ett ord, två, tre …
En mening.
En mening,
Två .. tre…
ETT SPRÅK !!!
Jag kan skriva,
Jag kan läsa,
Jag kan förstå…
Kan ja prata?
Skriva – det är inte så svårt,
Läsa – det är också inte så svårt
Men –
Att uttala – det är svårt.
Mycket svårt- tror jag.
Vet jag.
Hur mycket måste jag skriva?
Hur mycket behöver att läsa?
Hur många försök måste jag göra?
För att börja prata?
När kan jag läsa
Ett språk
Felfritt,
Så jag kan
Skriva en dikt
Om kärlek?
-------------------------------------
PESMA O JEDNOM JEZIKU
Jedno slovo, dva, tri slova –
Jedna reč.
Jedna reč, dve, tri ...
Jedna rečenica.
Jedna rečenica, dve , tri ..
Jedna misao.
Jedna misao,
Dve, tri ...
JEDAN JEZIK !!!
Ja znam da pišem
Ja znam da čitam,
Ja razumem...
Mogu li da govorim ?
Pisati – to nije tako teško,
Čitati – to takođe nije teško,
Ali ...
Govoriti – to je teško
Mnogo teško – ja mislim.
Ja znam da je tako.
Koliko ću morati da napišem?
Koliko ću morati da čitam?
Koliko ću mnogo pokušaja učiniti
Da bih počela da govorim?
Kada ću naučiti
ovaj jezik
Toliko dobro
Da bih mogla napisati
Jednu pesmu
O ljubavi ?
***
СПОМЕН
Во истиот ден бев и тука и таму,
Тука, зошто морам да бидам тука,
А таму, зато што посакувам да сум таму.
Песна да пеам,
Кајче да веслам,
По езерото мирно и длабоко.
Охрид да го гледам
И платно да белам,
Исто како Биљана,
Исто како баба ми,
Пред многу години.
Да се подсетам кој сум
Од каде ми се дедовците.
Во спомен на сите,
Што повеќе ги нема.
За сите што
После мене ќе дојдат.
Затоа оваа песна ја пишувам
За пријатели, за роднини,
За умрени и за живи,
За дел од мене
Што се вика
МАКЕДОНИЈА.
-----------------
USPOMENA
U istom danu bila sam i ovde i tamo,
Ovde, zato što moram da sam ovde,
A tamo, zato što želim da sam tamo.
Pesmu da pevam,
Brodićem da plovim,
Po jezeru mirnom i dubokom.
Ohrid da gleam
I platno da belim,
Isto kao Biljana,
Isto kao moja baba,
Pre mnogo godina.
Da se podsetim ko sam,
Odakle su mi dedovi,
U spomen svima,
Kojh više nema.
Za sve one koji će posle mene doći,
Zato ovu pesmu pišem
Za prijatelje, za rođake,
Za urmle i za žive,
Za deo mene
koji se zove
MAKEDONIJA.
***
TVOJIM ŠOROM
Negde na severu ravnice,
Gde se petlovima jutro oglašava,
Gde žito zamiriše zorom,
Došetaću tvojim šorom.
Poneću sa sobom osmeh,
Sjaj oka i rumenilo obraza
A kosu ću plavu raspustiti tada,
Da po štirkanom karneru pada.
Suknja će moja šuštati svilom
I cipele će jedva kaldrmu doticati,
Dok će reka, negde iza krova,
Kao pred kišu žudnjom mirisati.
Gledati neću u prozore tvoje
Što se belim vezom diče,
I neću razmišljati koju ljubiš sada,
Praviću se, da me se ne tiče.
Samo će me pas tvoj prepoznati
I veselo repom mahnuti,
A ja ću ga, sve žureći, dotaknuti
I nadi da me neće odati.
Hrabro ću tvojim šorom proći,
Do kraja, gde se gizdav dud krošnjom ponosi,
Sešću na klupu i razvezati tajnu,
Da me u željeno naručje nosi.
Suncokreti će glave spustiti,
Tvojim će šorom sunce zalaziti,
I niko nikad neće znati
Ko od nas dvoje više pati.
English 
Spanish
