Ivana Pekić je rođena u Kladovu 1987. godine. Iza sebe ima jednu zbirku pesama pod nazivom “Željna”. U pripremi su još jedna njena stihozbirka i roman.
Objavljuje u književnim časopisima. Pored poezije voli muziku, svira klavir, bavi se solo pevanjem i pronalazi se u slikarstvu.
Živi i stvara u Kladovu.
AKO
Ako se u iverju tvojih mis ...
Ivana Pekić je rođena u Kladovu 1987. godine. Iza sebe ima jednu zbirku pesama pod nazivom “Željna”. U pripremi su još jedna njena stihozbirka i roman.
Objavljuje u književnim časopisima. Pored poezije voli muziku, svira klavir, bavi se solo pevanjem i pronalazi se u slikarstvu.
Živi i stvara u Kladovu.
AKO
Ako se u iverju tvojih misli probudim
sa osmehom pajaca tužnih očiju...
Šta ako se zaljubim u odraz tvog lika
u mojim rečima?
Ako se raznežim, ako se naježim
od pogleda snenog,
ako se ogledam
u tvom razgaljenom smehu...
Šta ako se izgubim
u nebu tvoje lucidnosti?
Ako se pribijem, ako se razbijem
o šinjel tvojih očiju...
Šta ako samo prohujim
kao Maestral kroz tvoj stih?
Ako se rastavim na delove
sudarajući se tvojom željom,
ako se raspršim kao kometa...
Šta ako se vežem u Gordijev čvor
sa tvojim nemim usnama?
Ako se predam?
Ako se predam
ne budi me
iz te budnosti...
DUŠA U MRAKU
Dovraga i ja i ovaj grad...
Lišće pada,
vetar duva u suprotnom smeru.
Ja idem u suprotnom smeru.
Trotoar se nadigao
od korenja lipa.
Proklete lipe,
prokleti trotoar
i ja sa njima.
Počinje kiša,
čarne oči plaču...
Kiša iz mojih očiju.
Borba crnog i belog,
na koga da tipujem,
kad ja sam sivilo,
disharmonija?
Kad podlegnem sopstvenom bolu
ostaje skica.
Samu sebe na nišan...
Eh, Platone...
Zagledana u čašu,
odraz mi je boje tišine.
Taoc bola se smeši.
Eh, grotesko moja...
Idi u vražijeg vraga.
U rovu mojih misli leže živi,
ja sam jedini ranjenik,
ranjena smrtno od sebe same...
Miris sveže laži,
burlesko moja postala si rekvijem.
Moj sjaj je krst koji nosim,
ukaljanih misli
koje sam sama blatila.
Eh, jurisdikcijo...
Ne sudi mi sada
kad sama kaznu spremam,
samu ću sebe
na sopstveni krst razapeti...
Prokleta ja,
proklete misli neka su mi.
Da me smrt bar hoće,
ali i ona beži od ovkvih kao ja...
Sablasna prilika za sobom ostavlja zaborav...
Istine su relativne,
i one se zaboravljaju.
Sve jednom ode bestraga...
Crni princ mi je dušu okovao...
STRAST ZA (!)
Drhtimo skupa u noći,
kožu paraš mi dahom sa mirisom jasmina,
u slapu emocija i svemoći,
predvođeni nemirom i strašću koja preliva.
Sada me celivaj!
Topim se kao sirup od javora...
Sladi se mojim telom,
želja u meni
priča basnu bez govora...
Tvoja sam nagrada i pokora!
Uzmi me bez razloga i povoda,
svileni veš pokidaj zubima.
Sa predigrom ili bez uvoda
tako bih te divlje ljubila...
Dodirni me dok me želja nije ubila!
Pamet sam načisto izgubila.
Zar ne vidiš da je u meni vatra?
Sirena se u svojoj pesmi zagubila...
Mi smo dva tela slepljena u katran.
Ni telo, ni duša, samo dodir kao mantra!
Neka gorim, neka sagorim!
Ne žali ako se zapalim sva.
Raspiri taj plamen da pregorim
dok me zasipaš kišom poljubaca...