Europa | Classical Literature - Contemporary

Pokloniću ti stih jer nemam drugo


Pokloniću ti stih jer nemam drugo
Osmijeh tvoj ako je hvala
Riječ iz srca ne zvuči ludo
Znaću da ipak nisam budala

Sanjara i dalje ima na svijetu
što zvijezde u očima nose
Za ljude žive i pjesme pletu
I rimom ko rukom miluju kose

Zato mi osmijeh znači mnogo
Sjaj koji od prezira brani
Ne sudi o pjesniku strogo
Dijete je to u meni što ljubav treba
Nevino dijete što hoće vani





Oči

Šta su to oči?
Oči su okna!
Kakva bre okna?
Duboka, duboka!
Koliko duboka?
To niko ne zna!
Ko mjeri svemir i njegov nemir,
taj možda zna da kaže za oko
koliko zna da bude duboko.
Sta je to duša?
Nešto što sluša!
Koga bre sluša i šta sluša duša?
Drugoga čovjeka od kad je v’jeka
A, ako ne sluša?
To nije duša !
A ljubav šta je?
Kad čovjek daje!
šta bre to daje?
Voleći tebe
daje ti sebe
I oči i dušu i sav svoj nemir
Ugradi u tvoj zvezdani svemir.






Ti nisi sam dok ovo čitaš


Ti nisi sam dok ovo čitaš.
Uz tebe ja sam i ti se pitaš:
–Ko li je čovjek što pjesmu plete?
Da li je u srcu još uvijek djete?

Dok ovo čitaš, ja nisam sam.
Odgovor tebi želim da dam:
–Dijete iz mene to traži tebe,
drugo dijete želim uz sebe!

Nevino oko i širok um.
Ruku pod ruku
zajedno niz drum.
Za osmjeh tvoj, nudim ti stih,
ne želim samo da budeš tih.

Budi mi drug i nešto kaži.
Srcem poruči! Hoćeš li? Važi?
Čuću te, vjeruj, šta treba znaću!
Sledeći put ja tebi daću
nadu il\\\' san .
Mogu da dam!
Traži mi samo da nisam sam...



Biografia:
Rođen 1962.godine u Beranama, Crna Gora. Diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Podgorici 1984.godine.Živi i radi u Bijelom Polju. Autor zbirke pjesama i kratkih priča pod nazivom “Korak po korak San po san” i knjige za djecu “ Rasteš kao da te za uši vuku “. Treća knjiga poezije i proze “Neprilagodjen” u pripremi za štampu.